Nakon službenoga dijela priče "Westi se seli", slijedi i onaj neslužbeni u kojemu možete pročitati kako je to stvarno bilo...
Prvi dio priče je trgovačke prirode, a ide ovako:
Nakon jednoga bezazlenoga razgovora sa Krešom kako mu je već pomalo dosta kombija i da već dvije godine na njemu ništa nije šarafio, a nakon toga i večernjega ispijanja kavice sa MM-om u eminentnome Svetonedjeljskom bistrou polako je nastao ovaj projekt.Vjerojatno stanoviti MM (nije Mario Mlinarić,nije niti Mlinarić Marko,niti Mihael Mikić-hebate koliko ih ima na MM) nakon kavice nije zaspao do sitnih sati jer je morao smisliti kako objasniti boljoj polovici da je kombi super prilika i nekaj kaj im baš neophodno.Očito je ipak da je bio uvjerljiv jer mi je u subotu ujutro stigla znakovita poruka:"Žena je dala zeleno svjetlo za westfaliju,ako procijenim da je dobra kombinacija".Procijenu kombija sa dogovorio za nedjelju.Nakon pregledavanja slijedili su pregovori koji su bili teški i iscrpni, ali prije svega konstruktivni.Par puta su se obje strane povlačile na razmišljanje (ne dalje od WC-a) i kada se činilo da je sve izgubljeno dogovor je ipak pao.Kombi mijenja vlasnika,ali prije toga treba posložiti stakla,vrata i još neke sitnice...
Sad je došao red na drugi dio priče koji se zove šljakica, a ide ovako:
U utorak ujutro Krešo mi šalje porukicu da si je oslobodil popodne i da je od 17 sati u podzemlju.Ne znam jel si je oslobodil od žene, posla ili djece ali bitno je da je slobodan i da može delati.Još me par puta preko dana podsjetio da ja slučajno ne zahebem , a paralelku je radio i sa svojim kumovima (lovwlife crew).Oko šestice kad sam završio sa svojim poslom trznem ja njega, a on zapuhan veli kak su dečki već tu i kak su žejni.Velim ja njemu da dolazim i da budem donesel pivice, a on će na to da donesem radajnera i cole.Radajner i cola sa starim autima i podzemljem nikako ne ide, pa onda nisam donesel ništa.
Došao sam taman na operaciju prednja šajba koja je protekla začuđujuće brzo jer kad se sjetim svoje to je bilo natezanja špaga i uvjeravanja da sjedne na mjesto u trajanju od 2 sata (Robi čitaj Vinković je malo navratil u prolazu i nahebal,ali mi je fest pomogel).Nakon toga smo se bacili na klizna vrata, ali kako bez alata nema zanata nije bilo lako...Naime Krešica ima svega, ali je sve u Sanoboru ili mu je Vitek odnesel kod sebe u sobu jer dijete pimpa svoj skate.Ne znam na koga je mali,ali skate mu je malo previsok pa ga treba spustiti i pokušava staviti malo veće kotače.Vrata su konačno proklizala, a paralelno sa time Sinišin mali je polako ogladanio (btw. svaka čast djetetu jer sa nama proveo dobra 3 sata i osim kaj je Kreši smetal sa lampom nama ostalima je bio presuper) pa dobri tatek odmah kreće u nabavku i vrača se sa hrenovkom u tijestu.Baš kad sam htio primijetiti da nas nitko ne pita jel bi i mi kaj pojeli netko je potrubio pred ulazom u podzemlje!Siniša klikne sa daljinskim i polako ulazi bijeli caddy sa tamnim staklima...dolazi Giugaro_najbolji majstor za hamburgere u gradu,ali bez hamburgera.Došel je šarafiti,a za naš želuček i dalje nitko ne mari...netom prije lažnjaka sa klopom zazvonil mi je mob, a kad ono MM pita jel smo možda još kod Westija jer on je usput pa bi malo navratio.Čovjek dolazi onako usput,a živi dobrih 20 km od Krešine garaže.Taj kramarski crv koji mu neda mira je baš zahebana stvar...
Na red je konačno došao i motor s getribom.Kad nas je 5 majstora i gazda to znači da ima bar 5 teorija ubacivanja istoga unutra.Samo da se zna Mario je svoga zajedno sa getribom stavljao sam (o tome čak i postoji filmić),a nas pet nemremo nikak sve namjestiti (ponovio je to prekonekoliko puta).Krešo je bio ispod kombija i šarafio nosače (dobro da je bio dolje jer smo mogli pričati o njemu kaj hoćemo, a on ništa nije čuo), mi smo motor gurali rukama i nogama i mic po mic sve je sjelo kak Bog zapoveda.Sa dva metra udaljenosti bacili smo i zadnje staklo i sjelo je k'o u putar, zadnji vezni lim, branik i to je to.Westi je bio spreman za selidbu.
Moram primijetiti da sam se cijelo vrijeme osjećao kao da radim u holdingu.Osim pokoje popularne psovke bez koje ništa nemre sjesti kako treba i udarca čekićem koji je osnovni alat svakoga kramara (ključ 13 ne spominjem jer njega nismo uspjeli pronaći) konstantno se čula riječ "kume".Nakon nekoga vremena više nisi znao tko koga zove,tko kome treba kaj dodati i moram priznati da sam tek sada skužil kako je teško Bandinju i dečkima iz holdinga jer fakat nemreš biti učinkovit kad ne znaš ko koga zove...
Sve u svemu uz puno lovačkih i sličnih priča, bez hrane i vode, u polumraku podzemne garaže zasjala je T2a Westfalia u punome sjaju.Na izlasku iz podzemlja MM-u su se okice tako caklile da nam na putu do auta ulična rasvjeta nije niti trebala.Dok smo hodali nisam čak bio siguran jel na ušima imam slušalice ili ne jer sam stalno sam čuo istu "pjesmu" u izvedbi MM-a :"Stari bit će to špica" ...
Jedna super provedena večer u podzemlju Jaruna je iza nas,a nove zgode Westija, o kojim budete mogli čitati ako koji puta otvorite Gringovu garažu, su pred nama.
Prvi dio priče je trgovačke prirode, a ide ovako:
Nakon jednoga bezazlenoga razgovora sa Krešom kako mu je već pomalo dosta kombija i da već dvije godine na njemu ništa nije šarafio, a nakon toga i večernjega ispijanja kavice sa MM-om u eminentnome Svetonedjeljskom bistrou polako je nastao ovaj projekt.Vjerojatno stanoviti MM (nije Mario Mlinarić,nije niti Mlinarić Marko,niti Mihael Mikić-hebate koliko ih ima na MM) nakon kavice nije zaspao do sitnih sati jer je morao smisliti kako objasniti boljoj polovici da je kombi super prilika i nekaj kaj im baš neophodno.Očito je ipak da je bio uvjerljiv jer mi je u subotu ujutro stigla znakovita poruka:"Žena je dala zeleno svjetlo za westfaliju,ako procijenim da je dobra kombinacija".Procijenu kombija sa dogovorio za nedjelju.Nakon pregledavanja slijedili su pregovori koji su bili teški i iscrpni, ali prije svega konstruktivni.Par puta su se obje strane povlačile na razmišljanje (ne dalje od WC-a) i kada se činilo da je sve izgubljeno dogovor je ipak pao.Kombi mijenja vlasnika,ali prije toga treba posložiti stakla,vrata i još neke sitnice...
Sad je došao red na drugi dio priče koji se zove šljakica, a ide ovako:
U utorak ujutro Krešo mi šalje porukicu da si je oslobodil popodne i da je od 17 sati u podzemlju.Ne znam jel si je oslobodil od žene, posla ili djece ali bitno je da je slobodan i da može delati.Još me par puta preko dana podsjetio da ja slučajno ne zahebem , a paralelku je radio i sa svojim kumovima (lovwlife crew).Oko šestice kad sam završio sa svojim poslom trznem ja njega, a on zapuhan veli kak su dečki već tu i kak su žejni.Velim ja njemu da dolazim i da budem donesel pivice, a on će na to da donesem radajnera i cole.Radajner i cola sa starim autima i podzemljem nikako ne ide, pa onda nisam donesel ništa.
Došao sam taman na operaciju prednja šajba koja je protekla začuđujuće brzo jer kad se sjetim svoje to je bilo natezanja špaga i uvjeravanja da sjedne na mjesto u trajanju od 2 sata (Robi čitaj Vinković je malo navratil u prolazu i nahebal,ali mi je fest pomogel).Nakon toga smo se bacili na klizna vrata, ali kako bez alata nema zanata nije bilo lako...Naime Krešica ima svega, ali je sve u Sanoboru ili mu je Vitek odnesel kod sebe u sobu jer dijete pimpa svoj skate.Ne znam na koga je mali,ali skate mu je malo previsok pa ga treba spustiti i pokušava staviti malo veće kotače.Vrata su konačno proklizala, a paralelno sa time Sinišin mali je polako ogladanio (btw. svaka čast djetetu jer sa nama proveo dobra 3 sata i osim kaj je Kreši smetal sa lampom nama ostalima je bio presuper) pa dobri tatek odmah kreće u nabavku i vrača se sa hrenovkom u tijestu.Baš kad sam htio primijetiti da nas nitko ne pita jel bi i mi kaj pojeli netko je potrubio pred ulazom u podzemlje!Siniša klikne sa daljinskim i polako ulazi bijeli caddy sa tamnim staklima...dolazi Giugaro_najbolji majstor za hamburgere u gradu,ali bez hamburgera.Došel je šarafiti,a za naš želuček i dalje nitko ne mari...netom prije lažnjaka sa klopom zazvonil mi je mob, a kad ono MM pita jel smo možda još kod Westija jer on je usput pa bi malo navratio.Čovjek dolazi onako usput,a živi dobrih 20 km od Krešine garaže.Taj kramarski crv koji mu neda mira je baš zahebana stvar...
Na red je konačno došao i motor s getribom.Kad nas je 5 majstora i gazda to znači da ima bar 5 teorija ubacivanja istoga unutra.Samo da se zna Mario je svoga zajedno sa getribom stavljao sam (o tome čak i postoji filmić),a nas pet nemremo nikak sve namjestiti (ponovio je to prekonekoliko puta).Krešo je bio ispod kombija i šarafio nosače (dobro da je bio dolje jer smo mogli pričati o njemu kaj hoćemo, a on ništa nije čuo), mi smo motor gurali rukama i nogama i mic po mic sve je sjelo kak Bog zapoveda.Sa dva metra udaljenosti bacili smo i zadnje staklo i sjelo je k'o u putar, zadnji vezni lim, branik i to je to.Westi je bio spreman za selidbu.
Moram primijetiti da sam se cijelo vrijeme osjećao kao da radim u holdingu.Osim pokoje popularne psovke bez koje ništa nemre sjesti kako treba i udarca čekićem koji je osnovni alat svakoga kramara (ključ 13 ne spominjem jer njega nismo uspjeli pronaći) konstantno se čula riječ "kume".Nakon nekoga vremena više nisi znao tko koga zove,tko kome treba kaj dodati i moram priznati da sam tek sada skužil kako je teško Bandinju i dečkima iz holdinga jer fakat nemreš biti učinkovit kad ne znaš ko koga zove...
Sve u svemu uz puno lovačkih i sličnih priča, bez hrane i vode, u polumraku podzemne garaže zasjala je T2a Westfalia u punome sjaju.Na izlasku iz podzemlja MM-u su se okice tako caklile da nam na putu do auta ulična rasvjeta nije niti trebala.Dok smo hodali nisam čak bio siguran jel na ušima imam slušalice ili ne jer sam stalno sam čuo istu "pjesmu" u izvedbi MM-a :"Stari bit će to špica" ...
Jedna super provedena večer u podzemlju Jaruna je iza nas,a nove zgode Westija, o kojim budete mogli čitati ako koji puta otvorite Gringovu garažu, su pred nama.
Primjedbe
Objavi komentar